ponedjeljak, svibanj 31, 2010
... preveslati Jadran!
Nene, ne od Italije do Hrvatske, nisam lud 
Hrvatski Jadran, uzduž, od Prevlake do Savudrije.
Otkad znam za sebe, vezan sam za vodu. U Solarisu u Istri sam sa nepune dvije godine u plićaku razbio glavu To me valjda odredilo... Otad sam sklon vodenim i općenito bilokakvim pustolovinama,a sporadične ozljede su samo usputni bonus za hvaljenje ožiljcima. Prvi sam u vrtičkoj grupi znao plivati bez napuhavajućih pomagala 
Veslam (kanu i kajak) od 8. godine. Trenirao sam kanu na divljim vodama, čak sam bio i uspjesan juniorski reprezentativac. Kroz to vrijeme sam tri puta sa roditeljima ljetovao veslajući oko jadranskih otoka (i jednog poluotoka). Sa 14 godina sam se čak uspio u kajaku izgubiti na Kornatima. Uspio sam se i naći, sva sreća 
.
Kanuistička karijera je potrajala do upisa na faks. Tokom studiranja sam počeo raditi kao skiper na raftingu, što je potrajalo nekoliko sezona i uključivalo priličan broj savršenih doživljaja sa razularenim zagrebačkim i ogulinskim skiperima.
Osim onih tri ljetovanja, uvijek sam bio više vezan za rijeke.
No, jedne godine sam čuo da je moja prva trenerica Ančica Komljenović krenula u kajakašku ekspediciju Jadranom. Ne sjećam se detalja, osim da ju je iz oluje spasio budući muž na jedrilici.
Tako nekako se i u meni počela rađati ideja o veslanju duž Jadrana. Tada je to djelovalo kao luda ideja za koju nisam imao ni financija ni logistike, a niti godina vjerojatno. Ostalo je na ideji... donedavno.
U zadnje dvije godine, dvije kajakaške ekipe preveslale su Jadran od Prevlake do Savudrije, jedna 2008. za manje od 13 dana i druga, nabrijanija, 2009. za manje od 9 dana
Ideja je počela djelovati već malo izvedivije.
A onda mi je prije nekih mjesec dana prijateljica i kolegica rekla da planira istu rutu i da trazi eventualnog suputnika....
Finally it's my turn 
subota, svibanj 8, 2010
...bas je to lijepo Misic pjevao...
Do maloprije sam imao desetak recenica u glavi... aha, e da :)
People tend to do stuff (that's normal, right). Then some other stuff is bound to happen. And then it makes ppl do some more stuff. And so it goes... (and if the initial stuff was good stuff... great stuff turns out in the end. ["shit" would fit nicely and modern...ly I guess, but "stuff" is more polite])
Anyway, neko vrijeme mi se motalo poglavi da nastavim [euphemism! da ponovno pocnem more likely] pisati. Good shit je razlog. Dio toga, odnosno povod, recimo, bi bila danasnja nedjelja.
Na dvije utrke sam danas bio, duatlon ligi na jarunu (osobni rekord za vise od minute) i Stand up paddleing, isto na jarunu, sto je bilo zapravo isto koncipirano kao neki triatlon. I nije bila bas onak utrka, vise neki event. Promocija tih daski najvise, pa daj nabrijanoj ekipi za 180kn majicu i priliku da se u necem utrkuje i na ti promocije. I na jednom i na drugom sam zavrsio drugi. Duatlon je startao u 8:30, SuP u 12:10. Izmedju sam jos odradio trening s klincima. Bas jeben dan, a jos ga ima :)
To je neki povod recimo... Razlog je naprosto great shit happening all around i feeling great about it. A i cura mi je diplomirala 
Kaj je tocno dovelo do great shit... to u nekom drugom postu.
[je, znam, recesija je i sve je u qrcu. nevjerojatno, al u tom qrcu ima i zivotnih prica koje teku nekim skroz lijepim tokovima. mozda ipak nije sve tolko u qrcu 
]
petak, studeni 2, 2007
Zaključio sam da mi se neda blogat... ne znam zakaj, jednostavno je tak.Al ovo je ipak za pohvalu... Otvorio sam skijašku sezonu prošlu nedjelju :) to je bilo.... 28.10. ne sjećam se kad sam tak rano bio na skijama. Dakle, palo nešto snijega na sljemenu i otvorili za vikend, zeleni spust i bijelu livadu. Cuo sam priče da je u četvrtak i crveni bio otvoren, al to baš i ne vjerujem. U subotu je bilo više snijega, ali je bilo i toplije. Tak da je od početnih 60cm do nedjelje ostalo 23. Jutarnja kišica nije doprinijela kvaliteti terena :) Sve skupa 20-ak ljudi na stazi. Podloga je izdržala do negdje 1 popodne i tad se sve pretvorilo u juhu sa travom :-\. Al nema veze, 3 sata smo odskijali, doduse po snijegu za kakav usred sezone nebi nikad dao 50kn. Doduse, da smo se dovoljno rano prebacili na zeleni, izbjegli bi i plaćanje, al kaj sad. Sve u svemu, za skijanje na sljemenu u 10. mjesecu, odlično. I još smo stigli navečer s ekipom u kino pogledat Michaela Claytona. Meni se sviđa film. Nekima se nije.Dobra nedjelja...
utorak, rujan 11, 2007
Jea!Ubijanja u pojam u nsb-u su urodila plodom. Daso sam rukomet, fajnli. 6 godina nakon što sam ga odslušao 
. Aleluja... ostatak roka mogu na miru trenirat za mljet. Bravo ja
četvrtak, kolovoz 23, 2007
Baš sam htio napisat postich o ovoj pravoj ljetnoj oluji, i tome kako obožavam iste... kad vidim da nekakvo žućkasto svjetlo pada na balkon... tko ima balkon il prozor na zapadu (u Zagrebu), trkom pogledat... prekrasno, šteta što nemam fotich. Miracles of nature
petak, kolovoz 10, 2007
14 dana... jedrenje... Rogoznica... Mali Lošinj... Novalja (Jaeger party +Zrče, naravno)... bura... oko 250 nm... pa Vodička fešta... pa Zadar (netko je rekao najljepši zalaz Sunca na svijetu. bogme je prekrasan) pa jedan radni dan Šibenik + Zadar... pa kampiranje na Pagu (opet Zrče, ovaj put after-beach, puno bolje)... pa kiša do doma... mokro, slano, seksi (pusa ljubach 
), savršeno... e i ekipa... croatian sun-tanning team + skipper Šaka, što se jedrenja tiče. I evo me doma... treba radit, zarađivat, učit, studirat (ne nužno tim redom)... back to basics Putopis drugom prilikom, valjda
petak, srpanj 13, 2007
Nemreš bolivit kaj mi se dogodilo. Prije 3 dana sam si napokon skompletirao osnovnu opremu za triatlon, u Keindlu sam kupio DMT v2 sprinterice i Look Keo classic pedale. e, s pedalama dobiješ i blokeje, odnosno pločice koje se našarafe na sprinterice i ukopčavaju se u pedalu. Dođem doma, nemrem se nagledat nove opreme, dan kasnije sve našarafim, nove pedale na bajk, i na Jarun na kratko testiranje. Naravno da sam sreo Dorijana s njegovim pulenima na treningu, pa sam par savjeta pokupio. E, i jučer, velko testiranje, na sljeme s ekipom iz dijagnostičkog i burazom. Skroz lagano, išla je frendica/šefica s nama. Popnemo se gore, spičimo se dolje za 11 minuta, sve super, odemo do kolegice na roštiljadu ravno sa Sljemena i vraćamo se oko 9 navečer doma. I kaj, na semaforu kod Selske klasična pogreška, stanem a da se nisam prvo iskopčao, i kak sam počeo padat na stranu, u pola pada uspijem iščupat nogu s pedale. U stranu, kak treba, bar sam mislio. Sjeo na asfalt, ništa bolno, događa se početnicima. Dignem se da ću krenut dalje, a ono neće se lijeva sprinterica ukopčat kak treba... stanem, pogledam... PUKO BLOKEJ! Nakon jedne fakin ozbiljne vožnje... pa kaj je to moguće... a baš je mogao lijepo završit dan. Dobro, završio je bolje od toga, al to je sad beside the point. Sutra mi je utrka, Olimpijski na jarunu (najava) a ja sad moram ić probat to reklamirat i bla. I ak ne uspijem, nisu novi blokeji skupi al ipak... a to bi kao trebale bit mrak pedale :( Btw, u međuvremenu sam bio na prvenstvu Hrvatske u sprint triatlonu, u Stubici, završio 36. od 89 u apsolutnoj kategoriji, u seniorima do 29g. 12. od 18 link Nikak da se nagovorim i napišem kak mi je bilo...
ponedjeljak, srpanj 2, 2007
Dakle jučer... Ne, nije na kraju bilo 3-4 sata. Ujutro se nije pojavio gospon Fumić sa biciklistima, došlo nas je 9. Vozili smo preko Strmeca do Samobora, i tu krenuli u neko brdo, za Galgovo. Nikad nisam tuda vozio dosad. Brdo je fajn ubitačno, al kad se popneš, lagani spust skroz do Kupinca i nazad preko Kupinečkog Kraljevca za Zagreb. Nazad smo konstantno držali 40-45 km/h i baš je bilo dobro. 70km, 2h10min, prosjek 32km/h. Al ovo nazad je bilo naporno... kad smo stali na nekom križanju pred Zagrebom, noge su mi se tresle 
E da, i samo četvorica smo izdržali taj ritam do kraja, ostali su se priključili na tradicionalnoj kavi u Heleni. Uspio sam dogovoriti da radim od 2, tako da sam oko 12 došao doma i u 2 već bio na poslu. Nedjelja, puno ljudi, al sam radio samo 6 sati pa je brzo prošlo. I još mi je na kraju dana pod toranj doletila frendica s faksa koje nije bilo u Hrvatskoj nekoliko mjeseci, pa ajd na cugu. Ajd. I neš ti difovaca, ide ona trčat u 10 pa ajd idem i ja s njom, baš sam mislio da bih mogao malo poslije posla. malo 10 km smo trčali i ja još 2 do doma. al laganini. Efikasno proveden dan
nedjelja, srpanj 1, 2007
It's a beautiful day heej heej, I'm the king of al time... And nothing is impossible in my all-powerful mind
Idem 3-4 sata biciklirat, radit ću popodne ak mi daju, ak mi nedaju.... dug je mjesec, stigne se 200 sati natuć. Ma nitko mi niš ne može kad mi ovak počne dan. A znate onu, "dobro jutro radni narode Crne Gore, 12 je sati" hihihi. Odoh!
utorak, lipanj 26, 2007
Eto, i to sam napokon dočekao. U subotu sam nastupio na svom prvom triatlonu, 2. kolu Zagrebačke triatlon lige. Vozi se sprint triatlon, znači 750m plivanja, 20km bicikla i 5 km trčanja. Pošto mi je bio prvi, a i prvi put sam vozio utrku u sprintericama (spd pedale), nemam još ni triatlonsko odijelo, koje čekam već 2 tjedna, bilo je dosta potrošenog vremena na tranzicijama. Na trčanju su me ulovili lakši grčevi u trbuhu, možda poslijedica vožnje u na spd-u, na koju nisam naviknut. Osim tih dječjih bolesti, bilo je super. Plivao sam oko 14 minuta, al to me nije razočaralo jer znam da sam puno prespor i da sa plivanjem imam najviše posla. Zato sam bicikl vozio prosječno 36,8 km/h i mislim da je to super, s obzirom koliko sam stigao trenirati zadnje vrijeme, a i skoro cijelih 20 km sam vukao sam, jedan veteran se draftao iza mene i dao mi je par izmjena u drugoj polovici biciklističke dionioce. Trčanje bi bilo puno bolje da nije bilo problema s trbuhom, ovako je bilo oko 21 minute. Za usporedbu, na jednoj utrci prije nekih mjesec dana sam 5,4 km trčao za 20:46.
Uglavnom, napokon je krenulo... 8.7. je u Stubici prvenstvo Hrvatske u sprint-triatlonu, a 14.7. u olimpijskom triatlonu, na Jarunu. Bit će napet tjedan :)
Another first je da sam dva dana prije utrke počeo raditi na Jarunu, kao spasilac. Zvali su me da počnem raditi dan ranije, na dan kad se utopio 17-godišnjak na Malom jezeru, gdje radim. Dobro da nisam mogao jer ne znam koliko bi bilo motivirajuće gledati neuspješno izvlačenje mladog utopljenika prvi dan posla... Ne smijem komentirati ništa od toga, al ljudi, ako se kupate na Jarunu, ma bilogdje, dajte pazite na sebe i nemojte se precjenjivati. Sami ste si najbolji spasioci, a ni najbolja spasilačka služba ne može spasiti svakog utopljenika...